SLUŽBENE STRANICE TZ DRAŠNICE

Drašnice, malo primorsko mjesto smješteno je desetak kilometara južno od Makarske, na putu za Dubrovnik. Danas broji nešto više od tristo stanovnika, a krajem devetnaestog stoljeća, ovo mjesto brojilo je preko 900 ljudi.
Sam naziv mjesta Drašnice vuče podrijetlo od drače žestice, koja se javlja u obilnim količinama na širem području Dalmacije. Samo mjesto se prvi put spominje u turskim dokumentima s kraja 15. stoljeća. No, život na prostoru Drašnica bujao je od davnina. Ostaci materijalne kulture na prostoru Drašnica datiraju se čak preko 8000 godina unatrag u povijest.
Gradine i gomile ostavština su Ilira, prastanovnika balkanskog poluotoka. Manji broj gomila nalazi se u priobalnom pojasu, dok se velika većina nalazi u zabiokovskom pojasu, gdje su smještene i gradine.
Na ovećem arealu, na kojem su danas nalaze maslinici, nekoć je stajalo naselje iz doba rimske prevlasti. Inače, na tom prostoru može se pratiti kontinuitet stanovanja još od prapovijesti – nedaleko oveće izvidničke gomile nastalo je antičko naselje. Na tom području rukom možete u nekoliko sekundi skupiti što građevnog, što kuhinjskog keramičkog materijala!!!
Po predaji, ovo naselje su uništili nepoznati barbari nakon pada rimskog carstva, koji su samo projurili krećući se od istoka prema zapadu, prema današnjoj Italiji i Francuskoj.
Rani srednji vijek, dakle period od osmog do jedanaestog stoljeća, vrlo je mutan što se tiče povijesnih zbivanja na području Makarskog primorja. Tek se sporadično javljaju neki indikatori koji upućuju na eventualna zbivanja. Nedaleko od već spomenutog prostora na kojem je bujao život u rimskom periodu, početkom 12. stoljeća podiže se crkvica svetog Mihovila, iznad susjednog mjesta Igrana.
Krajem petnaestog stoljeća, prodiru Turci u Bosnu, te uzrokuju seobu bosanskog stanovništva, koje bježi na priobalje. Među njima su bili i franjevci, koji su zgodnim našli podići crkvicu i samostan u Drašnicama. No, nenaviknuti na žestoku buru, kakva zna ponekad zapuhati podno Biokova, pobjegoše iz Drašnica na jug u desetak kilometara udaljeno naselje – Živogošće.
Iz sedamnaestog stoljeća, također nedaleko od već spomenutog mjesta na kojem se može pratiti život, podiže se crkvica sv. Stipana, no, najvjerojatnijeje na njenom mjestu već prije ležala starija crkvica. Od ostalih crkava spomenimo sv. Jurja na obali, ujedno i zaštitnika Drašnica, sv. Katu, sv. Jurja u Sridi sela, sv. Roka na Izbicu, te manju kapelicu sv. Nikole u zaseoku Urlićima.
Ono po čemu su Drašnice specifične su odlično očuvane kamene kuće iz podbiokovskog pojasa, u kojem se živjelo do velikog potresa 1962. godine. Iste godine počela se graditi i Jadranska magistrala, koja je uvjetovala seljenje stanovništva u priobalje. Ujedno jača i turizam, te se život jednostavno preko noći preselio u priobalje. Drašnice su mali lokalni ˝Pompeji˝, jer se u podbiokovskom pojasu može osjetiti duh vremena kakav je stoljećima bio dominantan na ovom tlu. Tu se nalaze spomenute stare kuće od kamena, ispred nekih se nalaze drevna oruđa za obradu maslina – turnji, a unutar svake kuće i danas se nalazi autentičan interijer.